OLYRUN by Matea Matošević

Matea Matošević

A sada upoznajmo se malo bolje kroz najčešće postavljena pitanja koja sam dobivala!

Gdje živiš?

Rođena sam 14.03.1989. u Zagrebu, gdje i živim.

Jesi li udana?

Jesam. Udala sam se u listopadu 2017. godine. Moj suprug Tomo, mi je velika podrška u svemu i zajedno smo odličan tim.

U 2022. godini postala sam mama jednog predivnog dječaka, koji je unio nemjerljivu zahvalnost i sreću u naš život.

Zašto baš trčanje?

Kada trčim osjećam se slobodno i ispunjeno. Svaki korak, svaki kilometar je prilika da prevladam sve prepreke, testiram svoje granice i otkrijem koliko daleko mogu ići.

Kada i kako si počela trčati?

Cijeli život sam u sportu, od malih nogu sam trenirala tenis i akrobatski rock´n´roll, a atletikom sam se počela baviti krajem 3. razreda srednje škole. Kako sam povremeno trčala za sebe, na Jarunu me zapazio jedan triatlonac i savjetovao mi da se javim u atletsku školu. Nakon par mjeseci premišljanja, poslušala sam ga i počela trenirati kod trenerice Nine Katalinić te sam ubrzo prešla u napredniju grupu, kod svog dugogodišnjeg trenera Mladena Katalinića.

Kako je tekla tvoja trkača karijera?

Na početku svoje atletske karijere trčala sam srednje i duge pruge te nastupala na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima. Od značajnijih rezultata koje sam u tom periodu postigla izdvojila bih 6. mjesto na Europskom prvenstvu U23 na 10000m u Ostravi i državne rekorde na 10000m u juniorskoj kategoriji, te 5000m i 10000m u mlađeseniorskoj kategoriji.

Svoj prvi maraton istrčala sam u Zagrebu 2015. godine, gdje sam i ostvarila normu za nastup na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Uz Olimpijske igre nastupala sam na Svjetskom prvenstvu na 50km u Dohi 2016. godine, gdje smo ekipno osvojile brončanu medalju. Nastupala sam i na Svjetskom prvenstvu u maratonu u Londonu 2017. godine, te na Europskom prvenstvu u maratonu u Berlinu 2018. godine.

U svojoj karijeri nastupala sam i na mnogobrojnim svjetskim i europskim cestovnim, planinskim i kros utrkama.

Koji ti je najdraži trening?

Kada sam ozbiljnije trenirala najdraži trening su mi bile dionice na stazi, 10x1000m. A sada kada trčim za sebe, ne opterećujem se tempom i najdraži mi je fartlek trening.

Koja ti je najdraža trkačka disciplina?

Svaka je posebna na svoj način, ne mogu izdvojiti niti jednu.

Koja ti je najdraža pobjeda?

Više njih mi je ostalo u posebnom sjećanju. Jedna od njih je pobjeda na maratonu u San Sebastianu 2015. godine, moj 2. istrčani maraton. Zatim pobjeda na 33. Plitvičkom maratonu 2018. godine jer sam osvojila naslov državne prvakinje u maratonu, a i ta staza je izrazito teška i zahtjevna, tako da mi je ta utrka sama po sebi bila veliki izazov. Isto tako, ostala mi je u sjećanju i pobjeda na Splitskom polumaratonu 2018. godine zbog bure i snijega koji nije uobičajen za to područje.

Koja ti je najdraža utrka?

Najdraža utrka mi je 24. Zagrebački maraton, održan 2015. godine. To je moj prvi istrčani maraton i njime sam i ostvarila normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru.

Kakav je osjećaj biti olimpijac i član hrvatske reprezentacije?

Puno je isprepletenih emocija, prije svega osjećam zahvalnost što sam imala prilike nastupiti na Olimpijskim igrama i proživjeti nezaboravne trenutke te ponos i čast, ali i veliku odgovornost.

Kako si uspjela usklađivati fakultetske obaveze, posao, trening, utrke, obitelj..?

Najbitnija je organizacija vremena, volja, velika potpora i razumijevanje bližnjih. Naravno, bilo je teških perioda: za vrijeme studiranja nosila sam knjige na natjecanja i pripreme, učila kad god bi stigla, ali kad imaš cilj pred sobom i radiš ono što voliš sve je izvedivo.

Jesi li imala problema s ozljedama te kako se boriš protiv njih?

Nažalost, imala sam problema s ozljedama. Jedna od njih je i iliotibijalni sidrom koji sam imala u pripremama za Olimpijske igre. U periodu ozljeda učinila sam sve kako bi ubrzala oporavak. Radila sam alternativne treninge, kao što su rolanje, vožnja bicikla i plivanje kako bi održala formu. Uz sve to, radila sam i vježbe snage i fizikalnu terapiju. Ono što sam naučila je da koja god ozljeda dođe najbitnije je ostati pozitivan i biti strpljiv i cijelu situaciju gledati kao priliku za jačanje slabijih strana.

Postoje li neke posebne životne lekcije koje si naučila iz trčanja?

Trčanje me naučilo da se težak trud uvijek na kraju isplati te da granice ne postoje. Trčanje me naučilo strpljenju i upornosti. Važno je vjerovati u sebe i u ono što radiš, biti hrabar i ne odustati od svojih snova!